Svečana izložba “Dokumenti iz arhiva, sjećanja su živa”
Na Filozofskom fakultetu u Zenici Svečano otvorena izložba
“Dokumenti iz arhiva, sjećanja su živa”
Autori: Mirza Džananović i Alica Arnaut
Grafičko oblikovanje i digitalizacija: Vehid Kurtić
Autor stihova i fakultetske himne: Ikbal Smajlović
U sklopu otvaranja Dana Filozofskog fakulteta povodom 30 godina od osnivanja i rada Filozofskog fakulteta predstavljena je izložba „Dokumenti iz arhiva, sjećanja su živa“. Izložba se sastoji od četiri zasebna, ali posve povezana segmenta:
O postanku slovo: prvo bude, pa se mijenja;
Bitak jesu samo ljudi i plemenita htijenja;
Ostaviti iza sebe djela, što ni smrt ne briše;
Ne dišu, al’ jošte žive, i sad kad ih nema više.
Prvi dio izložbe posvećen je nastanku današnjeg Filozofskog fakulteta, prateći razvojni put od Pedagoške akademije, preko Pedagoškog fakulteta do Filozofskog fakulteta. Izloženi su neki od ključnih dokumenata koji zrcale i svjedoče evolutivne mijene našeg fakulteta, među kojima posebno ističemo odluku predsjedništva republike Bosne i Hercegovine o osnivanju Pedagoške akademije u Zenici koju je potpisao predsjednik Alija Izetbegović.
U drugom i trećem dijelu izložbe predstavljeni su osoblje i studenti fakulteta, prateći i nastavna i vannastavna pregnuća, počevši od prvih generacija pa sve do danas. Naše prostore uvijek je krasio razigrani i znatiželjni duh, koji se sa osoblja prenosio na naše studente. Svi zajedno, već tri decenije, putujemo nepreglednim prostranstvima znanja i saznanja, koračajući ka istom cilju – samosvjesnoj i izgrađenoj ličnosti koju krase univerzalne životne i odgojne vrijednosti. Vođeni idejom da je prenošenje znanja mnogo lakše i manje izazovnije od odgajanja, njegujemo princip da za proces prenošenja znanja treba nešto znati, a za odgajanje se mora nešto biti. Svjesni smo da slatki, ali mukotrpni put edukacije i nastavnika i studenata, dodatno obremenjen izazovima savremenog doba, nema niti savršenosti niti završenosti.
Posljednji dio izložbe posvećen je onima koji su od samih početaka bili uz naš fakultet, nesebično doprinoseći njegovom rastu i napretku, a koji, nažalost, više nisu među nama. To je i dokaz da naša plemenita djela nadilaze sve neminovnosti i skrojenosti ljudskog vijeka te nas ovremene i ožive makar nakratko u sjećanjima onih koji će tek doći i biti daleko, daleko poslije nas.
