Održana tribina pod nazivom “Kako danas ostati normalan?”

Na Filozofskom fakultetu Univerziteta Zenica u organizaciji Unije studenata i Odsjeka za opću kulturologiju održan je okrugli stol na temu „Kako danas ostati normalan“. Okruglom stolu su prisustvovale neuropsihijatrice Halima Hadžikapetanović, Belma Sadibašić, neuropsihijatar Edin Bjelošević, profesori  Spahija Kozlić, Esad Delibašić,moderirao je profesor Damir Kukić.

Na pitanje kako se posmatra šta je normalno a šta devijantno, dobili smo različite odgovore iz ugla psihijatrije, filozofije, sociologije.

Prema mišljenju neuropsihijatrice Hadžikapetanović ne postoji definicija normalnosti. Za današnje ljude „nenormalno je ono što je rijetko.“ Međutim to ne treba biti vodilja, nego svako od nas treba da slijedi svoj san i da uvidi da izlazak iz zone sigurnosti sve miijenja. Iskustvo je najbolji učitelj!

Belma Sadibašić na isto pitanje odgovara da je teško ostati normalan budući da je sve upitno i da je čovjek konstantno izložen pristisku sredine koja ga okružuje a ono što nam zadaje najviše briga i stresa su osnovna egzistencijalna pitanja. Pitanja o poslu, budućnosti, šta će se desiti.

„Da bismo znali šta je nenormalno, trebamo znati šta je normalno“, riječi su Edina Bjeloševića. Teško je dati definiciju normalnog. Ko je taj ko može reći šta je normalno, a šta nenormalno? Kroz historijski kontekst stvari se mijenjaju. Tako da ne postoji ništa što je stalno. Normalno je ono što mi smatramo da je normalno, ali se to uglavnom mora slagati sa zakonima, normama i na kraju našim moralom.

Profesor Kozlić sa filozofskog aspekta govori o zdravom razumu. Koristeći riječi uvaženog profesora Željka Škuljevića „Nema ničeg bolesnijeg od zdravog razuma.“, na neobičan način započinje svoje dalje izlaganje. Normalno je sve ono što društveno poželjno, tj. što je društveno nametnuto. Zadaća filozofije je da Sokratovski kvari omladinu. Sokrat je digao glas protiv onoga što se smatra normalnim. Život je čovjeku dat, a ne zadat. Život je mogućnost. Cilj svakoga od nas treba biti da živi autentično. Većina ljudi u današnjem svjetu u kojm egzistira su komformisti. Vladajuće ideologije utvrđuju šta je normalno, a zadaća filozofije je da tjera čovjeka živi i propituje.

Profesor Delibašić sa sociološog aspekta posmatra današnju stvarnost. Društvo je normalno sve dok poštuje pravila. Bosanskohercegovačko kao i sva ostala društva skolono je promjenama vrijednosti i normi. Ono što je bilo poželjno pije trideset godina, danas nije. Samim tim norme su relativne. Društvene norme dozvoljavaju kretanje.

Može li devijantno biti normalno?

„Čovjeka trebamo posmatrati sa svim onim što jeste. Ne postoje etiketiranja. Čovjeku je nekada samo potrebno objasniti da stanje u kojem se našao je sasvim normalno, da su reakcije straha, ubrznaog rada srca, plakanje sasvim normalne reakcije posttraumatskih doživljaja i da ih je ptrebno procesuirati. Svi smo mi individualci i tako se moramo i graditi“, riječi su neuropsihijatrice Hadžikapetanović.

U istom duhu nastavila je i neuropsihijatrica Sadibašić. Također je dodala da je jdan od osnovnih problema s kojim se susreće naše društvo nesostatak komunikacije. „Ljudima treba objasniti da je normalno biti pod stresom, doživjeti napade panike. Čovjek ne treba biti uplašen da je lud ako mu se nešto od ovoga dešava. Prema duševno poremećenim osobama imamo dosta predrasuda. Međutim prema ljudima ne trebamo imati predrasude, već biti empatični!“ 

„Ljudi se boje da ne polude. A bolje je biti malo lud, nego malo pametan“ na šaljiv način svoje izlaganje je nastavio gospodin Bjelošević. Ponovno je naglašeno da čovjeka moramo sagledati sa svim njegovim potrebama. Naša percepcija stvara dobro ili loše osjećanje. 

„Čuvavte soje snove i ne dozvolite da vam okupiraju nade.“ rijči su profesora Kozlića. Slušanje predstavlja osnovu dijaloga. Razgovor čovjek neprestano vodi sa samim sobom samo treba taj razgovor podijeliti i sa drugima, tako nastaje narav. Narav konstituira društvene odnose. Ono što se nalazi vani rezultat je onog unutarnjeg. Svijet nije piramida da bi se nešto moglo pozicionirati, više ili niže. Svijet je horizontalno postavljen i na takav način se stvara bogatstvo horizonata, različitih pogleda na svijet.